Alternative testiranju na životinjama

Vrlo je bitno da sve što stavljamo na kožu prođe testove kako bi bili sigurni da proizvod dobro reagira na našoj koži i da nema negativnih reakcija. Kako kompanije koje posluju bez okrutnosti prema životinjama testiraju proizvode? Kako da znamo da je proizvod siguran? Koje alternative koriste kompanije kako bi proizvod prošao test sigurnosti?

Znanstvenici su razvili metode koje su potvrđene i pokazale se sigurnima te učinkovitima za ljude, a nisu testiranje na životinjama. Alternativne metode zamjenjuju, smanjuju i poboljšavaju istraživanja i testiranja bez životinja. Ovakve metode uključuju testiranje na ljudskim stanicama i tkivima (in vitro metoda) te ljude volontere, odnosno životinje zamjenjuju računala (in silico metoda), biokemijski ili stanični sustavi. Zamjena ljudi sa životinjama ne znači da su ljudi izloženi riziku, već znači medicinski napredak odnosno poboljšanje kvalitete naše znanosti i našu humanost.

Da bi razumjeli metode alternative odgovorit ćemo na pitanje, zašto se uopće životinje koriste za ispitivanje sigurnosti?

Razlozi zbog kojih se rade ispitivanja na životinjama često nisu znanstvena, već je to posljedica konzervatizma u znanstvenom području. Jednostavnije je činiti ono što je oduvijek bilo činjeno. Testovi se lako mogu usporediti s ranijim testovima na životinjama. Nove alternativne metode donose i masovne birokratske zapreke u provođenju njihove uporabe. Organizacije za zaštitu životinja potiču kompanije da prihvate regulacije i promoviraju alternativne metode bez testiranja na životinjama.

Koje su alternative testiranjima?

Stanične kulture (in vitro metoda)

Danas je moguće uzgajati ljudske i životinjske stanice i tkiva u laboratoriju. Znanstvenici su uspjeli razviti stanice u 3D strukturi, na primjer, minijaturne ljudske organe koji mogu pružiti realni način testiranja.

Stanične kulture su korištene za inovativni uređaj nazvan “organi na čipovima”, stvoren na institutu Harvard. Ovi čipovi oponašaju strukturu i funkcije ljudskih organa te zamjenjuju životinje u proučavanju bioloških procesa i bolesti, kao i utjecaj droga na metabolizam. Uređaji su napravljeni tako da mogu oponašati srce, pluća, bubrege i crijeva. Cilj je napraviti čipove koji će činiti cijelo ljudsko tijelo. Stanične kulture ključne su za razvoj u područjima raka, sepse, bolesti bubrega i AIDS-a. Korištene su u testiranju kemikalija, droga i cjepiva. Čipovi su pokazali točnije rezultate od onih testiranih na životinjama. Model staničnih kultura može koristiti za procjenu sigurnosti lijekova, kozmetike, potrošačkih proizvoda i kemikalija. CeeTox korporacija razvila je metodu za procjenu potencijalne supstance koje uzrokuju kožne alergije kod ljudi. Ovaj model uključuje 3-dimenzionalni model kože koji potječe od ljudskih stanica koje repliciraju ključne osobine normalne ljudske kože. Na ovaj način zamjenjuju se miševi i zamorci u testiranjima te kunići koji su tradicionalno korišteni za testiranje promjena na koži.

Računalne metode (in silico metoda)

Računala su sposobna modelirati i replicirati aspekte ljudskog tijela. Postoje modeli srca, pluća, bubrega, kože, probavnog sustava te mišićno-koštanog sustava. Koriste se za provođenje virtualnih eksperimenata na temelju postojećih informacija i matematičkih podataka. Istraživanja pokazuju da ovi modeli mogu precizno predvidjeti kako će ljudsko tijelo reagirati na nove lijekove i zamijeniti životinje u raznim istraživanjima i standardnim testovima droge. Računalne tehnike (Quantitative structure-activity relationships- (QSAR) mogu zamijeniti testiranje na životinjama radeći sofisticirane procjene supstanca koje su vjerojatno opasne, bazirane na sličnim postojećim supstancama i našem znanju ljudske biologije. Kompanije koriste QSAR metode da bi izbjegle testiranje na životinjama, a organizacija PETA promovira i financira njihovo korištenje na međunarodnoj razini.

Istraživanja s ljudskim volonterima

Brz razvoj tehnologije omogućio je razvoj strojeva za skeniranje i tehnike snimanja koje se mogu koristiti za sigurno proučavanje ljudskih volontera. Istraživanje s ljudskim volonterima uključuje metodu koja se zove “mikrodoziranje”, a radi se o metodi koja može pružiti vitalne informacije o sigurnosti eksperimentalnog lijeka i kako se on metabolizira kod ljudi. Volonterima se daje vrlo mala jednokratna doza lijeka te se koriste sofisticirane tehnike za promatranje ponašanja lijeka u tijelu. Mikrodoziranje može zamijeniti testiranje na životinjama i pomoći u otkrivanju spojeva lijekova koji neće funkcionirati na ljudima.

Napredne tehnike slikanja i snimanja mozga kao što je funkcionalna magnetska rezonanca (fMRI) s ljudskim volonterima može se upotrijebiti za zamjenu arhaičkih eksperimenata u kojima štakori, mačke i majmuni imaju oštećen mozak. Ove moderne tehnike omogućuju sigurno proučavanje ljudskog mozga do razine pojedinog neurona, a znanstvenici mogu privremeno i reverzibilno inducirati poremećaje mozga koristeći transkranijalnu magnetsku stimulaciju.

 

Be Pure
Ova stranica koristi "kolačiće" (eng. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i praćenje posjećenosti. Postavke prihvata kolačića možete podesiti u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja stranice smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "Prihvaćam"